Kao društvo koje peva „Bože pravde” na nama je da odlučimo hoćemo li graditi društvo pravde do kojeg se stiže promenom ponašanja svih – oni na javnim funkcijama moraju da poštuju napisano u zakonima, a svi mi kao građani sve što je različito od nas i što nam se ne sviđa, kaže Gordana Čomić, ministarka za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog. Ističe da je njeno ministarstvo alat koji će omogućiti da se sve što je negativno u oblasti ljudskih i manjinskih prava, brzo menja nabolje, a najvažnije je da se ostvari dijalog u društvu i dodaje: „Nemam razloga da ne verujem da je to moguće i to u vrlo kratkom roku. Zato sam se i prihvatila ovog posla.”
Vi ste veliko iznenađenje u vladi, kako je do toga došlo?
Neophodnost osnivanja Ministarstva za ljudska i manjinska prava i društveni dijalog je posledica velikih problema koje Srbija ima u izveštajima Evropske komisije, svest i saglasnost vladajuće stranke, pre svega predsednice vlade i predsednika Srbije, da će ono biti alat za promene. Želja mi je i cilj da plan koji sam predočila skupštinskom odboru, koji je prihvaćen, ispunimo za godinu dana…
Ko vas je pozvao?
Zajednička je odluka…
Neko je morao da vas pozove, ko?
Postojao je politički dogovor između predsednice vlade i predsednika Srbije, a u nadležnosti premijerke je da u svojoj vladi predloži ovakvo ministarstvo.
Želja vam je da ljudska prava postanu dnevna tema, ali ovde je problem što nema svesti o obavezama i da je pravo pojedinca ograničeno pravima drugih, kako mislite to da promenite?
Organizaciona jedinica za društveni dijalog u ministarstvu baviće se time da traje dijalog o tome koja ljudska prava se krše. Razgovor o ljudskim pravima biće istovremeno i razgovor o brisanju rečenice – imamo dobre propise, ali nema političke volje da se primene. Kad se zakon donese, mora važiti za sve i mora se primenjivati, a biće onih koji će zabranjivati ponašanje zasnovano na predrasudama. To je lista obaveza koje imamo da bismo svi zajedno naučili da imati pravo istovremeno znači imati i obavezu.
Kao iskusna političarka znate da ovde ne važe ista pravila za političare i obične građane, običan građanin će biti kažnjen za kršenje zakona ali, na primer, nijedna vlast neće kaznu primeniti na opozicionara da ne bi bila optužena za politički progon…
Zakon može i mora da važi za sve. Zbog toga što nas mere po indeksu nejednakosti pred zakonom, već petu godinu imamo negativne ocene u izveštajima Evropske komisije. Ljudi na javnim poslovima moraju da shvate da ne mogu da komentarišu medije, ni sudske postupke, da koriste govor koji je smeće i verbalno nasilje, ne smemo pred zakonom da delimo ljude. To sve postoji u našim propisima i ministarstvo će raditi na tome da prvo njegovi predstavnici pokažu da se drže vladavine prava. Jedino tako građani mogu da osete smanjenje ukupne nepravde. Svi na javnim poslovima imamo izbor – ili ćemo promeniti ponašanje i izbaciti negativne ocene u izveštajima EK, ili će sve ostati isto, pa će onda Srbija na engleskom ili nemačkom slušati da opet nije ništa uradila i da je društvo nepravde.
Bili ste i vlast i opozicija, iskreno verujete da možemo da se pomerimo sa tačke po kojoj se političaru, pre svega opozicionom, dozvoljava kršenje zakona, da ne bi imao argument da se žali?
Moramo da se pomerimo, zato što ta tačka predstavlja klopku u koju je zatvoreno celo društvo. Izlazak je moguć jedino ako svi mi na javnim funkcijama promenimo ponašanje Nije to toliko teško, ako svi razumemo koliko dobra svim ljudima u Srbiji možemo doneti, ako učinimo taj minimalan napor.
Kako ste dočekani na sednici resornog odbora, budući da ste do juče sedeli u opozicionoj poslaničkoj klupi?
Slušala sam vrlo pažljivo sve narodne poslanike, što je njih, verovatno, podstaklo da se bave temom, to jest planom koje je ministarstvo predložilo. Ljudi osete vašu dobronamernost, kada im ostavite prostor za ono što ja zovem dobrobit sumnje. Potpuno verujem da oni mene ne podnose i o meni ne misle ništa dobro, ali osete kad ostavite prostor za razgovor između ministarstva, kao nekog ko je podvrgnut kontroli odbora i skupštine i njih, koji imaju pravo da kontrolišu, onda će pričati o temi. Nećemo gubiti vreme da mi saopštavaju zašto me ne podnose, niti na ogovaranje problema već ćemo, kao što je i započeto, uočiti da neke probleme imaju Romi, da nacionalni saveti nacionalnih manjina imaju problem finansiranja, da je potreban dijalog o antidiskiriminacionim zakonima…
Uvek ste bili skupštinski čovek, uglavnom se pamti vaše kažnjavanje poslanika, ali vi ste umeli da prekinete ministre ako se svađaju s poslanicima i vrlo oštro da ih kritikujete ako izbegavaju dolazak u skupštinu, jer imaju preča posla. Može li se vama desiti da imate preča posla od dolaska u skupštinu?
Ne može. Može da me spreči jedino smrtni slučaj i to moj lični. Ministri moraju da se povinuju skupštini, kao instituciji koja je iznad njih po ustavu i zakonu. Ta kontrolna funkcija skupštine nedostaje. To se gradi zajedno. Radujem se proceduri oko prvih zakona koje će ministarstvo predložiti, zakon o rodnoj ravnopravnosti, da pokažemo da može biti političke kulture i dijaloga. Za sebe znam da nikad neću izaći iz obaveze koju pred mene u skupštini postavlja poslovnik, a znam ga napamet.
Kad se može očekivati zakon o rodnoj ravnopravnosti?
Pa, želimo da on prođe celokupnu proceduru, od nacrta preko društvenog dijaloga i javne rasprave, do predloga koji će usvojiti vlada i upućivanja predloga skupštini. Pre početka skupštinske rasprave bio bi još jedan krug dijaloga, jer zakon treba da okruni nepravde koje žene trpe u društvu. Važno je da pokažemo da će on biti primenjen, a biće objašnjena svaka odredba.
Najavili ste i zakon o istopolnom partnerstvu, verujete da to može da prođe u našoj sredini u ovom trenutku?
Postoji jedna manjina, koja po ustavu i zakonima ima garantovana prava na život u zajednici, ali ne može da ih ostvari, bez obzira što po Zakonu o zabrani diskriminacije imaju razna prava. I o tome mora biti dijaloga. Antidiskriminacioni zakoni idu teško u svakom društvu, meni je Zakon o ravnopravnosti polova tri puta skidan sa dnevnog reda skupštine. Ide teško, traži od ljudi promenu ponašanja. Ne moraš da voliš nekoga zato što je gej osoba, ali ga ne možeš zbog toga maltretirati, kao što ne možeš maltretirati nekoga zato što je Rom, žena, novinar, druga politička stranka, jer ti to antidiskriminacioni propisi zabranjuju. U takvom društvu svima je komfornije, u njemu ima ljudskih prava.
Imate li podršku za taj zakon?
Imam za ceo plan ministarstva, postoji saglasje i predsednice vlade i stranaka na vlasti. Ako nemate u planu ovo što je ministarstvo predložilo odboru i odbor prihvatio, onda nemate alate kojima ćete otkloniti negativne ocene EK u izveštaju. Toliko je jednostavno.
Rekli ste da ministarstvo nema nikakve veze sa međustranačkim dijalogom i u opisu njegovog posla naveden je dijalog sa civilnim sektorom, ali ovde je problem međustranački dijalog. Može li ministarstvo tu nešto da uradi?
Ne može. Politički dijalog je u nadležnosti Narodne skupštine i Evropskog parlamenta. Ministarstvo tu ne sme da se meša, čak i kad bih htela, a nema razloga da hoću, zato što su nam van nadležnosti politička i sindikalna udruženja. Ne smete da iskoračite iz svojih nadležnosti, jer je to vladavina prava. Ministarstvo može da učestvuje u dijalogu evropskih i parlamentaraca Srbije samo na njihov zahtev. Ako žele da mi nešto uradimo, spremimo neke podatke, bilo šta, u obavezi smo da to uradimo, ali ne smemo učestvovati u tom dijalogu. Duboko verujem da će političkog dijaloga Evrope i Srbije na nivou parlamenata biti.
Vaš stav je oštro kritikovan, između ostalih, i profesorka Vesna Rakić Vodinelić rekla je da vi i predsednik parlamenta Ivica Dačić u prebacivanju odgovornosti za međustranački dijalog tražite izgovor da ga ne bude?
Nemam nikakve izgovore. Ostavljam dobrobit sumnje da postoji nesporazum u izjavama onih koji bi u pravo morali da se razumeju, ili onih koji su za politički dijalog direktno nadležni. Ja radim ono za šta sam nadležna.
O uvredama i „preletanju”
Kao političar nikada nikoga niste vređali, kako ste doživeli užasne uvrede zbog ulaska u vladu?
Kao zahvalnost, jer svi ljudi koji koriste verbalno nasilje i lične diskreditacije nehotice učestvuju u izgradnji vladavine prava, zajedno sa mnom, koja to radim hotimice. Zakon o informisanju kaže da je izabrano, postavljeno i imenovano lice dužno ćutke da podnosi kritiku svog rada, ma kako uvredljiva bila…
Nisu kritikovali vaš rad, reč je o ličnim uvredama, kako ste doživeli svrstavanje u preletače, poređenje sa Marinikom Tepić, mada ste vi ceo politički život bili u jednoj stranci, dok je ona u jednom mandatu promenila četiri stranke, gde ste „preleteli”?
Nigde nisam preletela. Izbrisana sam iz članstva DS-a 13. maja ove godine i više nikada neću biti član nijedne stranke. To je deo mog političkog života za koji koristim Šekspirovu rečenicu – ostalo je ćutanje. Zahvalna sam na komentarima koje ljudi koriste, jer tako što ja ćutim, a oni imaju pravo da kažu šta hoće, gradi se vladavina prava. To je važno za Srbiju.
Da li vas je bar neko od dojučerašnjih saboraca, prijatelja pozvao da vam pruži podršku?
Podrška je važna i prija, ali je važnije uverenje da je ono što radite ispravno i da ne očekujete ništa drugo osim režanja neprijatelja i ćutanja prijatelja. Moja uverenja su vazda ista – borim se za EU, za vladavinu prava, razvoj demokratije… Menjalo se mesto sa kojeg sam se za to borila – bila je jako dugo ulica, jako dugo skupština, sad je izvršna vlast. Ja se ne menjam, znam u šta verujem.
Izvor: Politika